Priča o sv. Tereziji Avilskoj za djecu, prikladna za vjeronauk, prvopričesnike i čitanje kod kuće uoči njezina blagdana 15. listopada. Na kraju su pitanja za razgovor i mala molitva.
Djevojčica koja je htjela biti hrabra
Prije više od petsto godina, u španjolskom gradu Ávili, živjela je djevojčica Terezija. Imala je puno braće i sestara, a najviše je voljela čitati priče o svecima i hrabrim ljudima koji su za Isusa dali sve.
Kad je imala sedam godina, s bratom Rodrigom smislila je plan: otići će daleko, daleko, u zemlju gdje ljudi ne vole Isusa, i bit će hrabri kao sveci iz knjiga. Uzeli su malo kruha i krenuli iz grada. Nisu stigli daleko. Sreo ih je ujak i vratio kući, gdje ih je mama čekala vrlo zabrinuta. Terezija je tada naučila da hrabrost nije u bježanju od kuće, nego u tome da svaki dan činiš dobro tamo gdje jesi.
Terezija postaje redovnica
Kad je odrasla, Terezija je odlučila postati redovnica, jer je htjela cijeli život posvetiti Isusu. Živjela je u velikom samostanu s mnogo sestara. Ali dugo joj se činilo da nešto nedostaje. Molila je, ali kao da je razgovarala s nekim tko je daleko.
Jednoga dana pogledala je sliku Isusa koji trpi i shvatila: Isus nije daleko. On je tu, pokraj nje, kao najbolji prijatelj. Od tada je molila drugačije. Rekla je: “Moliti znači razgovarati s prijateljem koji nas voli.” To je najvažnija stvar koju nas Terezija uči.
Terezija gradi kuće za Isusa
Terezija je htjela da sestre žive jednostavno, u malim kućama, gdje ima tišine za molitvu i vremena jedna za drugu. Zato je putovala po cijeloj Španjolskoj, u drvenim kolima po lošim putovima, i osnivala nove samostane. Osnovala ih je sedamnaest! Mnogi su joj govorili da je to nemoguće za jednu ženu. Ona je odgovarala da s Bogom ništa nije nemoguće.
Jednom su joj se kola prevrnula u blatnu rijeku. Terezija se, sva mokra, požalila Isusu: “Ako ovako postupaš sa svojim prijateljima, nije čudo da ih imaš tako malo!” Voljela se šaliti, čak i s Bogom. Govorila je da tužni sveci nisu pravi sveci.
Terezijina molitva
Terezija je napisala molitvu koju danas znaju ljudi po cijelom svijetu. Možeš je naučiti napamet:
Ništa te ne smelo,
ništa te ne plašilo.
Sve prolazi,
Bog ne prolazi.
Tko Boga ima,
ništa mu ne nedostaje.
Bog sam dostaje.
Naša crkva nosi njezino ime
Crkva u Čretu – Jazbini u Zagrebu posvećena je sv. Tereziji Avilskoj. Njezin blagdan je 15. listopada i tada u našoj crkvi slavimo proštenje. Ako dođeš na misu, potraži njezin kip u crkvi.
Pitanja za razgovor
- Što je Terezija htjela napraviti kad je imala sedam godina? Je li to bila dobra ideja?
- Kako je Terezija opisala molitvu? S kim ti razgovaraš kad moliš?
- Zašto se Terezija šalila čak i kad joj je bilo teško?
- Što bi ti rekao Isusu kao prijatelju?
Mala molitva
Sveta Terezijo, ti si Isusa zvala svojim prijateljem. Pomozi mi da i ja razgovaram s njim svaki dan i da budem hrabar u dobru. Amen.
Za odrasle: cijeli život svetice na stranici Sv. Terezija Avilska.